Današnje Evanđelje je još jedno u nizu koje govori o snazi vjere, te bogoslovne kreposti koja nam je često tako blizu, a opet tako daleko. Nedostaje nam često ona snaga vjere koja je potrebna kad se ide u nepoznato, kad se skače u maglu…Sjetimo se samo Abrahama – oca vjere kad ga Bog šalje u nepoznatu zemlju ili majke Marije kad kaže „Neka mi bude po riječi tvojoj“.. Nedostaje nam ono djetinje povjerenje koje kao da izgubimo negdje usput u hodu prema odrasloj dobi.
U misli mi dolazi prispodoba kad je cijelo selo molilo da padne kiša i onda župnik na molitvi u crkvi upita seljane: „Gdje su vam kišobrani?“ Seljani su se počeli osvrtati po crkvi i primijetili su kako je samo jedna djevojčica došla s kišobranom.
Poput djevojčice iz prispodobe i gubavac iz današnjeg Evanđelja svima nama očitava lekciju iz vjere. Nemojmo se zavaravati i promatrati ga kao nekoga koga treba žaliti. Fizički gubavi nismo, ali kakve su nam duše? Kad smo zadnji put istinski kleknuli pred Gospodina i zamolili ga da nam iscijeli, izliječi dušu? Kad smo zadnji put proplakali zbog svojih grijeha? Koliko smo zahvalni na sakramentu ispovijedi gdje nas Gospodin uvijek iznova čeka kao Otac izgubljenog sina.
Isus nam je SVIMA svojom smrću i uskrsnućem otvorio vrata Neba. Na nama je da preuzmemo ulaznicu, a one se preuzimaju u malim drvenim kućicama na dnu crkvi gdje se nalaze „liječnici“ koji nam u Ime Kristovo ozdravljaju dušu.
- lipnja 2020.|Nadnica (Quelle: www.skac.hr)
