Tvrda stvarnost

Krist je elementarna potreba svakoga čovjeka. Njega naći više je nego sve drugo. A traže ga oni koji su duboko svjesni svoje posvemašnje ne-samodostatnosti. Potpuno sam potreban života vječnoga.

Piše: Bazilije M., Katolički tjednik

Zamislimo jednoga dobrostojećega čovjeka. Recimo da je pravnik. Posao mu ide od ruke. Dobitak od parnica je debeo. Malo po malo stječe kuće i nakuplja bogatstvo na računu. Zdrav je. Djeca su dobri studenti. Supruga se dobro drži. Taj čovjek izgleda kao mali bog. Izgleda toliko dobro da se čini kao da je dovoljan samome sebi. Kao da mu nitko ne treba. Samodostatan je do krajnjih granica. Odjednom se dogodi da doživi moždani udar. Paf! Eno ga sada u sobi. Sjedi na fotelji. Jedna kućna pomoćnica ga uči jesti. Gurka mu žlicu u usta i uporno ponavlja da otvori usta. Sto i jedan posto je ovisan o njoj. Djeca su i dalje na fakultetu. Žena se i dalje dobro drži, ali je on potpuno bespomoćan. Za sve treba tražiti pomoć drugih. Potpuno je ne-samodostatan.

Ono stanje od prije kada je izgledao samodostatan bilo je privid. Stvorila se iluzija da je samodostatan. Ta iluzija jaka je u svim našim glavama. Zaustavimo se na časak. To što ne možemo živjeti bez jela i pića najveći je dokaz naše ne-samodostatnosti. Potpuno smo ovisni o onome izvan nas. Usta moram puniti nekim jelom jer ako to ne činim, eto bolesti i smrti na vratima. Još je jača potreba za pićem. Pred tom činjenicom pročitajmo šesto poglavlje Ivanova evanđelja. „Tražite hranu nepropadljivu koja ostaje za život vječni. Tko ne jede moje tijelo i ne pije moju krv nema života u sebi. Ja sam kruh života!“Naglasak je na traženju! Cijeli Kristov govor započinje ispravljanjem onih koji su ga tražili jer je umnožio kruhove. On ih je ukorio što ga ne traže zbog Njega Samoga, nego zbog toga što su jeli kruh koji propada. Pozvao ih je, a time i sve ljude, da traže Njega. Ona najelementarnija potreba za jelom i pićem samo je znak druge elementarne potrebe – Boga. Bog ili ništa!, naslov je jedne knjige koju je napisao visoki crkveni dostojanstvenik.

Krist je elementarna potreba. On ne ulazi u red onih potreba bez kojih bi se moglo dobro živjeti. Onaj pravnik s početka ove stranice ne bi mogao jesti da mu nije kućne pomoćnice koja ga nagoni na jelo. Ona mu je potrebnija od same hrane. Ona mu ne daje samo hranu, nego ga i kupa, brije, češlja, s njim provodi sate i sate. Što bi on bez te osobe? Osoba nam je potrebnija nego kruh. Zamislimo da je ta pomoćnica jedna časna sestra koja to čini iz čiste ljubavi Božje. To je mnogo bolje nego da je neka plaćenica.

Krist je elementarna potreba svakoga čovjeka. Njega naći više je nego sve drugo. A traže ga oni koji su duboko svjesni svoje posvemašnje ne-samodostatnosti. Potpuno sam potreban života vječnoga. Jedući i pijući Krista, Njegovo Tijelo i Krv, dobivam život vječni.

Znamo da su nakon Kristova govora o Kruhu i Vinu, tj. Njegovom Tijelu i Krvi, mnogi otišli od Njega. Bio je to tvrd govor. I sada je to tvrd govor. I sada je potrebno jednostavno – povjerovati!

Onaj pravnik je iskusio tvrdoću stvarnosti. Rješenje je u tvrdoj vjeri u Kristov tvrd govor!

Quelle: Katolički Tjednik; Bild: Friedbert Simon; In: Pfarrbriefservice.de