Beschreibung
U izdanju Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta objavljen je zbornik radova s godišnjega pastoralnog skupa hrvatskih pastoralnih djelatnika iz zapadne Europe pod nazivom „Hrvatska dijaspora u Crkvi i domovini”, koji je održan od 30. rujna do 4. listopada 2002. godine u Opatiji.
Zbornik uz predgovor koji je napisao delegat za hrvatsko dušobrižništvo u Njemačkoj fra Josip Klarić, sadrži priopćenje za javnost s pastoralnog skupa i šest predavanja održanih na skupu. O. Klarić se u svom predavanju osvrnuo na sadašnji trenutak hrvatske dijaspore. „U SR Njemačkoj djeluje 85 hrvatskih katoličkih misija ili zajednica i sve se nalaze u zapadnom dijelu ove zemlje te dosta brojna hrvatska katolička zajednica u odnedavno opet glavnom grad Berlinu. Posve je normalno očekivati skrb i domovinske Crkve i hrvatske države za naše iseljeništvo. Hrvatske katoličke zajednice ili misije u dijaspori neće moći u nedogled ostati oaze ili mjesta ’Hrvatske u malome’, ali s jednim otvorenim, iskrenim i dobro domišljenim pristupom hrvatskom iseljeništvu mogu i ubuduće biti čvrsti mostovi koji će spajati iseljeništvo i domovinu. Ako se u najskorije vrijeme nabolje ne promijeni politika hrvatske države prema hrvatskoj dijaspori i ako Hrvatska biskupska konferencija i Biskupska konferencija BiH ne stave hrvatsku dijasporu u zemljama zapadne Europe za jedan od svojih prioriteta i obveza, hrvatska će dijaspora postati objekt političkih manipulacija te će biti strano tijelo i za Crkvu u Hrvata kao i za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu kao domovine toga naroda.”
Demograf iz Zagreba dr. Anđelko Akrap u svom predavanju govori o migraciji Hrvata u posljednjem desetljeću. On je podsjetio kako već više od pet stoljeća migracije imaju vrlo važnu ulogu u razvoju hrvatskog stanovništva. „Od 1991. do 2001. iz Hrvatske je prema Zapadu iselilo do 200.000 osoba. Naravno u ovome su broju, prema našim procjenama, između 170.000 i 180.000 Hrvati dok se ostatak odnosi na druge narodnosti u Hrvatskoj. Pritom valja istaknuti da je od 1991. do 2001. godine u Hrvatsku uselilo 232.966 stanovnika, od čega je 189.039 iz Bosne i Hercegovine. Isto tako u istom je razdoblju Hrvatska imala 60.623 osoba više umrlih nego rođenih. Sve to ukazuje na pogubne učinke iseljavanja iz Hrvatske.”
U predavanju biskupa dr. Pero Sudara govori se o odnosu Crkve u Hrvata i hrvatske dijaspore. Biskup Sudar ističe kako danas više od jedne četvrtine Hrvata trajno ili privremeno živi u inozemstvu. „Gledano crkveno, Hrvati katolici u inozemstvu su najveća hrvatska biskupija. Držim nepotrebnim dokazivati da hrvatske inozemne pastve, a s time ni njezina doprinosa održavanju hrvatske dijaspore ne bi bilo bez htijenja i zalaganja odgovornih Crkve u domovini. Vjerujem da svi osjecćamo istaknutu potrebu hrvatskog naroda uopće da se njegova dijaspora još više doreće i opstane. Ona je potrebna i onima koji je sačinjavaju, ali ništa manje i narodu iz kojega je nastala. S nestankom hrvatske katoličke dijaspore ne bi smjela i ne bi morala nestati i hrvatska dijaspora.”
Demograf iz Mostara dr. Ante Markotić govori o iseljavanju kao stalnoj kušnji i trajnom izazovu Hrvata u BiH. „Rat u BiH je, dakle, bitno poremetio njezinu demografsku i etničku sliku. Preko polovice hrvatskog i muslimanskog i nešto manji dio srpskog pučanstva (prema većini procjena) izbjegao je ili je prognan iz predratnih prebivališta. Procjene također govore kako je više od tristo većinskih hrvatskih naselja etnički očišćeno, opljačkano i potom u većoj ili manjoj mjeri porušeno ili spaljeno. Hoće li se i koliki dio od oko 165.000 prognanih i oko 175.000 izbjeglih, te oko 85.000 Hrvata na tzv. privremenom radu u inozemstvu vratiti u svoja prebivališta, ovisit će doista o mnoštvu čimbenika. Također je vrlo izvjesno da će opstojnost Hrvata u Bosni i Hercegovini u novim geopolitičkim i drugim uvjetima u samoj Bosni i Hercegovini kao i u širem okruženju uvelike ovisiti od načina razrješenja prognaničko-izbjegličkog čvora koji je per definitionem socio-humanitarni, ali je u BiH eo ipso (geo)politički.
U predavanju potpredsjednika hrvatske Vlade dr. Ante Simonića govori se o odnosu aktualne hrvatske vlasti prema hrvatskoj dijaspori. Dr. Simonić ističe: „Posebnu pozornost treba posvetiti suradnji s hrvatskim katoličkim misijama, koje su u iseljeništvu imale i imaju vrlo značajnu ulogu u očuvanju identiteta hrvatskih iseljenika. Hrvatske katoličke misije su bile, a u novije vrijeme su uz hrvatska diplomatsko-konzularna predstavništva, i ostale središnje mjesto okupljanja hrvatskih iseljenika. Polazeći od iskustava drugih zemalja u rješavanju problema vlastitog nacionalnog korpusa koji živi izvan matične zemlje, čini mi se da bi primjerenije rješenje bilo donošenje Zakona o Hrvatima izvan Hrvatske.”
Ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Boris Maruna u svom predavanju naslovljenom „Hrvatska matica iseljenika u službi hrvatske dijaspore?“ između ostalog ističe: „Suradnja Hrvatske matice iseljenika s Katoličkom Crkvom u Hrvata kontinuirano traje od samog njezinog osnutka. Vrhunski rezultati hrvatskih misionara na očuvanju i razvitku nacionalnog identiteta u 198 hrvatskih katoličkih misija diljem svijeta ponajbolji su primjer kako državna uprava i institucije zadužene za rad s hrvatskom dijasporom trebaju učinkovitije i ustrajnije djelovati među našim ljudima u svijetu — kako bi stara/nova ideja o hrvatskim kulturnim središtima u svijetu napokon zaživjela.”
Nakon svakog predavanja nalazi se iscrpan sažetak na njemačkom jeziku.
U zborniku se, dakle, na jednom mjestu mogu naći važniji podaci o broju iseljenih Hrvata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ali i drugi važni podaci o Hrvatima, poglavito na prostoru zapadne Europe. Zbornik može biti od koristi ponajprije hrvatskim pastorlanim djelatnicima u zapadnoj Europi, ali i svima onima koje zanima tematika hrvatske dijaspora u ovom dijelu svijeta.
Adolf Polegubić